Kada uspjeh donosi prazninu umjesto radosti

Imaju li tvoji planovi životni sok?

Ako te pitam za tvoje poslovne ciljeve, vjerojatno ih možeš detaljno ispričati. No ako te pitam što zaista želiš za sebe u životu, možda ćeš malo zastati.

Ponekad tvoje želje zvuče kao nešto što misliš da bi trebala. Kao nešto što ti je moguće ili za što je jednostavno došlo vrijeme. Konačno napredovati, završiti dodatnu edukaciju ili ostvariti ciljeve u privatnom životu, primjerice imati djecu.

No kada pričaš o njima, nema uzbuđenja, nema strasti, nema životnog soka koji te pokreće.

Lice i naličje istog straha

Često se dogodi da tvoj unutarnji cinik tu stane na put istini. Možda znaš da ti posao koji radiš nije neki gušt. Ali na što god drugo pomisliš, nešto s time ne valja. Vidiš rizike prije mogućnosti. I tako propuštaš prilike, ne zato što nisi sposobna, nego zato što ti nešto iznutra kaže: “ovome ne možeš vjerovati”.

No to vjerojatno nije uvijek bilo tako.

Možda se još sjećaš kako si nekada bila „naivka“, koja je lako vjerovala u šarene boje primamljivih riječi iza kojih na kraju nije stajalo ništa.

Cinik i naivka na prvi pogled čine se kao dva potpuno suprotna tipa, zar ne? Ali ono što ih spaja jest strah. I često oboje žive unutar iste osobe.

Odrasli dio tebe

Kada je Tamara došla na terapiju, nije vjerovala nikome. Cinizam joj je bio oklop. Kroz polušalu bi rekla ono što je zaista mislila i na taj način testirala koliko je sigurno biti iskrena.

Korak po korak gradile smo njezino povjerenje. Vraćale smo je iz racionalizacije u senzacije tijela, iz glave u prisutnost, sve dok nije bila spremna za pitanje:

Koliko godina ima tvoj unutarnji cinik?

Na prvu joj se činilo da je to njezino odraslo ja. Mudro. Zaštitničko. Realno.

Ali ubrzo je uvidjela da je to zapravo glas tinejdžerice koja čuva jedan puno mlađi i ranjivi dio nje. Djevojčicu velikih očiju, punu dječje nevinosti, koja se uvijek na kraju razočarala. Nazvala ju je naivka.

Za Tamaru cinik je bio sigurniji.

Radost ili sigurnost?

Pravi pomak dogodio se kada je Tamara shvatila: ni cinik ni naivka nisu njezino odraslo ja.

Nisu neprijatelji koje treba pobijediti. Samo su dijelovi nje koji još nisu znali da je ona odrasla, iskusna i mudra tu, i da s tim iskustvom može drugačije nositi i sadašnja i prošla bolna iskustva.

Kada je potisnula svoju naivku, nije samo potisnula dječju bol i razočaranje. Potisnula je i svoju životnu radost. Radoznalost. Impuls. I onaj dio sebe koji zna što želi.

Nije ni čudo da se bez te radosti rodila gorčina cinika. Tu se barem nije osjećala bespomoćno. Iz te ironije proizlazio je osjećaj moći i kontrole.

Ti imaš izbor

Kada postoji ovakva unutarnja borba, ona se odražava posvuda, na posao, odnose i prijateljstva. Ona boji tvoju sliku svijeta, onu nastalu davno, u trenutcima kada kao dijete nisi mogla birati.

Ali danas možeš.

Možda je vrijeme da pogledaš kojim bojama je obojen tvoj svijet i je li to slika u kojoj želiš živjeti. Što ako svoju budućnost ponovno možeš gledati velikim očima i srcem, a ne samo kao još jednu stavku koju treba odraditi?

Ako prepoznaješ sebe u ovome i osjećaš da ti borba između cinika i naivke oduzima energiju koju bi radije uložila u svoj život, tu sam. Rado ću te podržati na putu povratka do tvoje životne radosti. Detaljnije informacije možeš pronaći ovdje.