Strah od promjene ili tuga za prošlim?

Pretražuješ oglase za nešto drugačije, frustrirana i umorna od stalno istog?

A onda prođe taj trenutak i pomisliš, možda i nije tako loše.

Do sljedećeg udarca kad ti postane muka u želucu i čini ti se da ne možeš više izdržati.

U tom grču ni sama ne znaš plašiš li se novoga ili žališ za prošlim pogreškama.

Samo znaš da ti je preteško.

Te izmjene dobrog i lošeg normalan su dio procesa promjene.

I Kiru, nazovimo ju tako, zbunjivali su ovi emocionalni usponi i padovi. Sumnjala je u samu sebe. Čas je razmišljala o tome što bi voljela, a čas o tome što sve može krenuti krivo.

Novi posao je nepoznanica. Tamo u početku neće biti nikoga tko bi joj mogao štititi leđa.

I koja je garancija da će na kraju na novom poslu biti išta bolje?

Što promjena i osjećaj gubitka imaju zajedničko?

Kira je u zadnje vrijeme učestalo sanjala svoj prethodni posao s kojeg je impulzivno otišla nakon jedne svađe s upravom. U snu je stajala sama sa strane i gledala svoje bivše kolege. Osjećala se isključeno.

Budila se s težinom na prsima i osjećajem samoće i tuge.

Mučilo ju je pitanje – jesam li prenaglila?

I bojala se ponoviti istu grešku.

Kada nosiš nerazriješene emocije iz prošlosti, one mogu zamagliti tvoju sposobnost jasnog donošenja odluka.

Promjena pritom često uključuje iste osjećaje kao i kod gubitaka. Elisabeth Kübler-Ross je među prvima opisala moguće faze žalovanja. Te faze nisu nužno linearne i ne moraš ih sve doživjeti. No sasvim sigurno tijekom promjene možeš doživjeti pomiješane osjećaje i ostati zbunjena.

Kod Kire su se ti procesi počeli jasno pokazivati upravo kroz emocije vezane uz njezin prethodni posao. Bilo je tu i tuge i ljutnje. Sve te emocije imale su svoju ulogu.

Tuga je ukazivala na poštovanje i osjećaj prihvaćenosti koji joj je nedostajao.

S druge strane, ljutnja je imala zaštitničku ulogu i pomagala joj da povuče svoju granicu.

Jednim dijelom tu je bila i njezina unutarnja tinejdžerica, zarobljena u buntu.

Uz osjećaj povjerenja i sigurnosti koji smo izgradile u terapiji, Kira je polako mogla proraditi emocije.

Jesu li to zaista tvoje emocije?

Kira je uvijek željela živjeti punim plućima. O tome nije htjela pregovarati.

S druge strane, jedan dio nje je nesvjesno nosio oprez njezinih roditelja.

Vjerojatno ti je poznata neka varijanta ovoga: "šuti, trpi i čekaj mirovinu." Ili možda: "nije tako loše, nemoj biti ohola."

Njezina dilema u donošenju odluke bila je upravo borba između ta dva dijela – onoga koji se plašio i onoga koji je želio naprijed.

Napravili smo konstelaciju s pozicijama njezinih roditelja, nje same i njezinog cilja. To joj je pomoglo da uvidi i razdvoji ono što je njezino od onoga što pripada njezinim roditeljima.

Također je shvatila da se jedan dio nje identificirao s njezinom bivšom pozicijom direktorice. To ju je vuklo u osjećaj da je nazadovala i izdala samu sebe.

Većinu te nelagode osjećala je oko želuca i tankog crijeva. Kroz terapiju smo osnaživali te dijelove i blokirana životna energija se postupno oslobađala.

Kira je sve jasnije osjećala svoju unutarnju moć i spremnost da se suoči sa životom.

Postoji li recept za promjenu?

Možda se pitaš postoji li neki recept koji ti može pomoći da se lakše nosiš s životnim promjenama – neovisno radi li se o poslu, odnosima ili o nečem drugom.

Svatko od nas nosi svoju priču i ima svoj put.

No što manje tereta vučemo sa sobom na tom putu, to je lakše.

Tereti koje možda nosiš:

• Žaljenje za prošlošću i strah od ponavljanja greške

• Očekivanja, vjerovanja i strahovi okoline, pa bili to i naši roditelji

• Velike emocionalne oscilacije koje nas energetski i fizički iscrpljuju

Ako se negdje prepoznaješ u svemu tome, ne moraš to prolaziti sama.

Mnogi od nas dobili su najbolju podršku i skrb koju su nam roditelji mogli dati, ali ne nužno i sve ono što smo stvarno trebali.

Na sreću, naš mozak i živčani sustav uče cijeli život i nikada nije kasno.

Promjena te može dovesti do lakšeg puta, ali sama promjena možda se neće činiti lakom.

Zamisli da se pripremaš za planinarsku ekspediciju, recimo na Kilimanjaro. Vjerojatno bi prošla kondicijske pripreme, spakirala odgovarajuću opremu i potražila iskusnog vodiča.

Važne životne promjene nisu puno drugačije i ima smisla podržati sebe na najbolji mogući način.

Kao terapeutica često podržavam klijente upravo u životnim promjenama. Više o tome kako te mogu podržati pročitaj ovdje.

ZA DUBLJE RAZUMIJEVANJE

Kübler-Ross, E. (1969). On Death and Dying. New York: Macmillan.

Weller, F. (2015). The Wild Edge of Sorrow. Berkeley: North Atlantic Books.

Bridges, W. (2004). Transitions: Making Sense of Life's Changes. Cambridge, MA: Da Capo Press.