Je li promjena posla rješenje ili novo lice starog obrasca?

Lupa te onaj tupi, zimski umor i tražiš izlaz? Blagdani i odmor privremeno su pomogli, ali oni su sada iza tebe, a ispred je samo još jedan "novi", isti ciklus.  

Snažnije no ikada, najradije bi otkazala sve sastanke, pokupila stvari i zalupila vratima.

No umjesto toga nevoljko ustaješ ujutro i tražiš utjehu u kavi.  Sve samo ne ova praznina i dosada.

Možda se plašiš promjene jer nisi sigurna hoće li ti donijeti rezultate koje želiš. Hoćeš li na sljedećem radnom mjestu imati boljeg šefa, bolje kolege te zanimljiviji i bolje plaćen posao?

Tvoj strah temelji se na iskustvu jer su te ranije promjene su te koštale, a željeni rezultati su izostali.

Ključno pitanje je što zapravo pokreće tvoju čežnju za promjenom.

Promjena kao obrana

Promjena se danas prodaje, često kao hrabrost i dio osobnog rasta. To može biti tako, ali nije uvijek.

Često koristimo vanjske promjene kako bismo skrenuli fokus s nečega s čime se ne možemo suočiti u sebi. Možda ti ovo zvuči kontradiktorno jer, naravno, promjenu radiš zbog sebe.

No pitanje je pokreće li te svjesni ili nesvjesni dio?

Potisnuta nelagoda

Uspješna menadžerica, nazovimo ju Tena, željela je promijeniti posao, “ovaj put kako treba”. Iza nje je već bilo puno promjena, od karijere do razvoda, pa čak i života u inozemstvu. Sve su bile bolne i nijedna joj nije dugoročno donijela ono što je istinski tražila.

Tena je bila stalno u pokretu, aktivna, energična, uvijek zauzeta. To može biti dio temperamenta, ali i znak živčanog sustava koji je dugo vremena kronično aktiviran.

Radile smo s regulacijom i Tena je učila promatrati što se događa kada malo uspori i bude prisutna sa sobom, svojim tijelom i emocijama. Osvijestila je kako joj se potreba za aktivnošću pojačava svaki put kad u tijelu osjeti neku vrstu nelagode.

Prihvaćanje tjelesnog iskustva

Kako bi umirila svoj živčani sustav, Tena je u terapiji ispitala svoje rane odnose koji su bili izvor te aktivacije. Njezini roditelji nisu imali skladan brak; majka je bila stroga i stalno zauzeta, a otac emocionalno nedostupan.

Tena je nesvjesno preuzela majčin način funkcioniranja i nastavila ga koristiti sve do sada.

Kroz terapiju je osnažila i proširila kapacitet da ostane u tijelu, doživljavajući svoje emocije. Postupno je mogla dotaknuti i osjećaj praznine i dosade te podržati onaj rani dio sebe koji je ostao zaglavljen u tom preteškom iskustvu.

Na kraju je postala spremna razlikovati reaktivno traženje promjene od svoje svjesne odluke.

Kako prepoznati je li potreba za promjenom bijeg?

Kada trebaš vanjske promjene kako se ne bi suočila s unutarnjom nelagodom, doživljavat ćeš skokove između pritiska hitnosti i osjećaja olakšanja. Kao kad si jako gladna i moraš nešto odmah pojesti. Olakšanje je trenutno, ali glad se ponovno javi.

Naravno, to nije uvijek tako jednostavno jer na poslu mogu postojati vrlo konkretni razlozi nezadovoljstva. Biti tužna pa i ljuta kada te, primjerice, preskaču u promociji, potplaćuju ili podcjenjuju prirodan je odgovor na činjenične okolnosti.

Pitanje je samo što te stvarno pokreće. Ako krećeš iz reaktivne hitnosti, velika je vjerojatnost da ćeš ponovno ući u istu ili sličnu situaciju.

Ako, poput Tene, nosiš nedovršene i potisnute terete ranijih životnih iskustava, može biti teže razlučiti iz kojeg mjesta donosiš odluke.

Tada je korisno imati profesionalnu podršku. Ne nekoga tko će ti reći što i kako trebaš napraviti, nego nekoga tko će ti pomoći da zastaneš na način koji nije preplavljujući. Iz tog mjesta postaje jasnije što se u tebi događa i odakle dolaze tvoje odluke.

Promjena kao impuls rasta

Impuls rasta je prirodan. Imaju ga sve naše stanice i dio je našeg DNA. Ne trebamo ga stvarati jer je rast samo kretanje života. Zato će se impuls rasta prirodno osloboditi kada se uklone traumatski odgovori živčanog sustava koji ga blokiraju.

Kada je promjena dio rasta, ona sazrijeva u tebi. Postaješ jasnije svjesna sebe, svojih potreba te prednosti i nedostataka posla na kojem si sada. I možda ćeš odluku donijeti odjednom, ali to nije impulzivno, već je rezultat tvog unutarnjeg procesa.

Možemo to usporediti s voćem koje dozrijeva. Kada je jabuka zrela, više je ne treba ubrati, sama otpada s grane.

Unutarnja promjena

Tenin sustav je kroz stalne vanjske promjene pokušavao ublažiti unutarnju bol. To je kao da pokušavaš ugoditi žice gitare glancajući postolje. Nažalost, to ne ide.

Put rasta započinje iscjeljenjem potisnute boli. Unutarnja promjena nije nešto što se forsira; ona je prirodan dio tog puta, baš kao što se cvijet rastvara na suncu.

Na tom putu često je potrebna podrška, osobito kada su dijelovi psihe zapeli u djetinjstvu, u razdoblju u kojem dostupna podrška nije bila dovoljna. Taj je proces duboko iscjeljujući, ljudski i dirljiv.

Ako se pitaš što se dogodilo s Tenom, ona se na kraju odlučila za novi posao. Smireno. Na temelju činjenica i istinske potrebe za daljnjim osobnim i profesionalnim razvojem. Stvari nakon toga nisu postale savršene, ali se s njima mogla puno lakše nositi. Danas je zadovoljnija i ispunjenija.

Ako osjećaš potrebu za promjenom i želiš jasnije razumjeti dolazi li ona iz impulsa rasta ili iz stanja tvojeg živčanog sustava, možemo to zajedno istražiti. Razlika je važna jer jedno ti otvara prostor za kvalitetniji život, a drugo te često vrti u istom krugu.