Vrtiš li se u začaranom krugu samosabotaže?

Ima li nešto u čemu nikako ne uspijevaš, koliko god pokušavala?

Na primjer, ostvariti ljubav kakvu oduvijek želiš.  Poljubila si stotine žabaca, ali tog princa nema pa nema. I misliš si, ma možda se takvi više i ne rađaju.

Ili se stalno mučiš s održavanjem težine. Probala si sto novih „efikasnih“ dijeta. Mrziš i vagu i dane posta. 

A kad se uspiješ motivirati i izgubiš par kila, dođu domjenci i proslave i evo te opet na početku. Ponekad je to onaj osjećaj kao iz crtića.  

Trčiš u krug, a netko stalno pomiče ciljnu traku ispred tebe.

Još su najgori savjeti

Možda te i nervira kada ti netko kaže: „Ti si ta koja sama sebi izmiče cilj“.

Kao da to ne znaš i sama. Ali istina je, to što znaš ne spašava te od osjećaja bespomoćnosti i zamora.

Tvoj unutarnji saboter te doslovno preuzme u trenucima "slabosti". Čini ti se kako si svjesna svega. I opet, važnost svih ciljeva otopi se u ustima uz okus Nutelle. (to naravno najčešće nije samo jedna žlica).

 I svi oni „Just do it“ savjeti nestaju kada je tako slatko reći „E sada baš neću!“.

Unutarnji konflikt

Kada mi dođe klijentica s temom samosabotaže, prvo istražujemo unutarnji konflikt. U tebi postoji dio koji, primjerice, želi taj bolji izgled ili tog idealnog partnera.

Taj dio je vjerojatno bliži tvojoj ideji odrasle osobe.

No, postoji i onaj drugi dio koji baš sada želi uživati i opustiti se uz hranu. Misliš si, pa neće mi biti ništa od toga jedanput. Uvijek mogu paziti na težinu sutra.

Ili ti je baš privlačan taj muškarac koji te odbija. Kao da ti pokrene onaj instinkt mačke lovca i baš taj mora biti tvoj. Znaš da je pogrešan, ali ostaje ona nesretna nada iz Pandorine kutije.

Začarani krug "Hoću i neću"

Kroz zajedničko istraživanje obično dođemo do toga da tvoj unutarnji saboter emocionalno nema puno godina. I tada sve postaje jasnije. 

Koliko discipline i samosvijesti možeš očekivati od trogodišnjeg djeteta?

Ne previše, zar ne? 

A ipak nas u tim nekim trenucima „slabosti“ preuzme upravo takva energija.

Koliko puta roditelj popusti pred upornim djetetom? Pogotovo kada je umoran. Pa ako se unutar tebe odvija ta igra roditelja i djeteta, isto tako nije neobično da dijete često pobijedi.

Što ako nije samosabotaža, već smirivanje?

Za početak je važno osvijestiti što se to događa u tebi.

Osjetiti kako i unutarnje dijete i odrasliji dio postoje u tvojem tijelu i imaju različite potrebe i želje. Istražiti što to zadovoljavaš kroz unutarnje dijete.

Možda nadoknađuješ nešto što ti je nedostajalo. Primjerice, osjećaj pažnje i ljubavi.

Ili je to naprosto način koji ti pomaže da se smiriš. Vraća ti onaj osjećaj dječje bezbrižnosti kada je sve u redu u tvojem svijetu.

Nažalost, to traje samo kratko.

Povezivanje i s otporima

Kada pokušaš uspostaviti kontakt s tvojim unutarnjim saboterom on te možda ispočetka neće htjeti ili moći vidjeti.

Možda te i ne razlikuje od tvojih nekada strogih roditelja i trajat će neko vrijeme da počne prepoznavati po čemu si ti to odrasla drugačija.

I tu je trenutak u kojem prepoznaješ  gdje se i ti ponašaš prema sebi baš onako kako su se ponašali tvoji roditelji.

Nije neobično ni ako se i u tebi javi otpor i ljutnja. Ako ti ne želiš stupiti u kontakt sa svojim saboterom, jer on te uspješno „maltretira“ cijeli tvoj život.

Zato u terapiji povezivanje radimo polako i strpljivo. Gradimo osjećaj sigurnosti i povjerenja uz koji se i ti i tvoj unutarnji saboter počinju opuštati.

Tada možeš istražiti i druge, za tebe funkcionalnije načine na koje možeš zadovoljiti svoje potrebe pa i tada kada su one na prvi pogled u konfliktu.

Upravo povezivanje je i glavna tema ovogodišnjeg terapeutskog retreata. Radit ćemo povezivanje s tvojim unutarnjim dijelovima, s tvojom snagom i željama. Povezivanje s tvojim korijenima, precima i samim životom.

Ako te zanima ovakav grupni terapeutski rad više detalja možeš pronaći ovdje.

A ako prvo želiš istražiti kako bi bilo sa mnom raditi dobrodošla si na individualnu terapiju.