Kada ti kontrola postaje problem?

Kontrola nas štiti, ali i sabotira. Izmjeni svoj obrazac i umjesto sabotaže postat će ti saveznik, Gordana Radić, terapeut

Od straha do kontrole kao strategije zaštite

Jesi li ikad potiho priznala: „Ja zapravo nikome ne vjerujem”?

Razumijem te. I ja sam iskusila izdaju.

Možda je osjećaj bespomoćnosti bio najgori. A najlakši način da povratiš osjećaj osobne moći je kontrola.

Nesvjesno, umjesto povjerenja, tražimo načine kako kontrolirati. Prvo sebe, a onda druge. I to postane naša zaštita.

Ali nama tada upravlja strah od povrede.

Marijina priča

Marija (pseudonim) je naučila ne vjerovati vrlo rano. Prvo kroz tjelesni instinkt i pokušaj zaštite od urlanja i udarca. Njezini roditelji su bili nestabilni i nikad nije znala što slijedi.

Morala je stalno biti na oprezu i s vremenom se naučila kontrolirati i prilagoditi situaciji.

Izrasla je u snažnu ženu. Svi su se mogli osloniti na nju i u poslu i u obitelji. Samo ona se nije imala na koga osloniti. I iskreno, bojala se toga.

Jer što ako se njezin oslonac izmakne baš kad joj treba?

Problemi u odnosima

Kako imati zadovoljavajući odnos kad nema povjerenja? Kad iznutra gricka onaj crv sumnje:

„Prihvaća li me ova osoba stvarno?

Što ako me vidi takvu kakva jesam?

Sigurno će me ostaviti.”

Jedini odnos koji možeš ostvariti je onaj koji kontroliraš. No to nije partnerski odnos. To je odnos roditelja i djeteta, prirodan u ranoj fazi odrastanja kada je djetetu potrebna dodatna zaštita.

Uloga roditelja ti možda odgovara jer je strah od gubitka manji.

No ubrzo počneš primjećivati da on nije muškarac kakvog želiš. Niti poslovni partner. Niti sposoban i zreo zaposlenik. Uloge se mogu mijenjati, ali obrazac odnosa ostaje isti.

Kontrola vodi igru i istovremeno nas štiti i sabotira.

Kada kontrola pukne

Marija je došla zbog napada panike. Skupilo se previše svega i izdala ju je kontrola nad vlastitim tijelom.

Energije straha, tuge, ljutnje, sve je to nahrupilo van.

Iako kontrolor ne voli tražiti pomoć, nije imala izbora.

Morala je poduzeti nešto više od racionalnog savjeta.

Prvi koraci koji mogu pomoći

Počele smo s jednostavnom regulacijom za umirenje i psihoedukacijom kako bi razumjela što se događa i što ćemo raditi. Mariji je to vraćalo osjećaj kontrole, a time i sigurnost.

Shvatila je kako udah nije mogao doći jer je stisnula izdah.

To je donijelo olakšanje. A onda sam je potaknula da instinktivno potraži pokret kroz koji se tijelo može opustiti i lagano izdahnuti.

Zajedno smo napravile osnovne vježbe orijentacije u prostoru, uzemljenja i opuštanja. To je bio početak izgradnje osjećaja dovoljne sigurnosti.

Pitala sam je: "Kako bi izgledalo da možeš vidjeti, opipati i osjetiti sigurnost, sada i ovdje?" Trebao joj je osjećaj da je njezin prostor zaštićen i da ima granicu.

Uz pomoć okruglog tepiha i strunjače kreirale smo za nju iskustvo koje je mogla fizički osjetiti i dodirnuti.

Nije važno samo da mozak zna, već i tijelo doživi trenutak i prostor kao siguran.

Ovdje nije bio kraj Marijine priče, tek početak puta iscjeljenja u kojem je korak po korak počela otpuštati svoj teret.

Jer nitko nije kontejner i život nije kazna.

Ne moramo te emocionalne terete i blokade nositi vječno na svojim leđima.

Kako vjerovati sebi i svojem tijelu

Svi znamo da se povjerenje gradi i to nije floskula.

Mariji sam rekla: „Normalno je ako ne vjeruješ.”

I ne moraš vjerovati meni.

Kako bi bilo kad bi mogla vjerovati svojem tijelu.

Jer tvoje tijelo će za tebe napraviti baš sve.

I ako vrišti kroz paniku, znači da stvarno treba tvoju pažnju.

Znam da osjećaš strah i tu sam.

Ajmo zajedno polako čuti što tvojem tijelu treba, udah po udah, onoliko koliko možeš podnijeti, a da ne izgubiš bazni osjećaj sigurnosti.

Transformacijsko iskustvo

Marijin primjer pokazuje strategiju zaštite putem kontrole. U trenutku preplavljenosti ona je popustila poput stare brane koja više nije bila funkcionalna u bitnim područjima života.

Upravo sigurnost, regulaciju i susret sa strategijama zaštite koje za tebe više nisu funkcionalne možeš iskusiti na retreatu Oaza Unutarnjeg Mira.

Tu možeš prigrliti svojeg zaštitnika i pozvati ga da ti se pridruži i iskusi tvoje znanje i zrelost.

Tu će biti ljudi poput tebe. I prostor u kojem možeš biti sama koliko ti treba i s drugima koliko želiš. To nije još jedan wellness niti bespotrebno dodirivanje traume i pražnjenje emocija, to je jedinstveni terapeutski retreat u kojem možeš biti:

Podržana i svoja.

Pridruži mi se 28.–30.11.2025. u Atlantida Boutique Hotelu, Rogaška Slatina, Slovenija.

Zbog intimnog iskustva i dubokog terapeutskog rada, broj sudionika je ograničen, a do 15.10. za prvih deset prijava imamo i posebnu cijenu.

Detalji i prijave na https://www.sensaviva.hr/oaza-unutarnjeg-mira

. 

Tvoj zaštitnik nije tvoj neprijatelj. On je dio tebe koji samo čeka da ga prigrliš i povedeš u novu razinu zrelosti i slobode. Više o tim dijelovima sebe možeš saznati iz mojih newsletter nastavaka. Prijavit se možeš putem kontakt obrasca na dnu.

Uvijek sam tu za tebe, za razgovor.