Što oblikuje tvoje emocije i živčani sustav?

Sve tvoje edukacije, tvoje radno iskustvo, sve te to oblikovalo.
Vjerojatno se i osjećaš kao ekonomistica, pravnica, direktorica ili što god da jest tvoje zanimanje. Samopouzdano i profesionalno.
A onda dođe onaj šef koji te ne čuje i ne vidi. Ponaša se prema tebi kao da si mu služavka. Svašta bi ti njemu rekla da ti se ne podigne strah od otkaza.
A možda i strah od njegove ljutnje.
U tom trenutku možda se osjećaš bespomoćno kao dijete.
I gutaš ljutnju u grlu jer na šefa se ipak ne možeš izderati: “Hej, ja sam tu! Ja vrijedim!”
Možda takve situacije proživljavaš i s romantičnim partnerom ili nekom drugom važnom osobom u tvojem životu.
U svakom slučaju, vjerojatno se osjećaš zbunjeno i razočarano u samu sebe.
Teško ti je razumjeti tko si ti zapravo, ova samouvjerena profesionalka ili bespomoćno dijete?
Kako tvoj živčani sustav reagira na bolne emocije?
Stvar je u tome da te vjerojatno nitko nije učio kako se nositi s vlastitim emocijama.
Istina je da su prve tri godine tvojeg života postavile osnove tvog emocionalnog kapaciteta kao i kapaciteta tvojeg živčanog sustava.
Zamisli marelicu cijepljenu na drvo šljive. Drvo će izgledati kao marelica, mirisati kao marelica i davati plodove marelice. No ako drvo strada i počne puštati nove izdanke, to će biti šljiva. Na neki način tako je i s tobom.
Kad te nešto dobro strese i podigne tvoje strahove, tvoj sistem će reagirati iz onog što je naučio puno ranije. Reagirat će iz najranijih mehanizama obrane živčanog sustava. I iako će mozak taj strah i osjećaj bespomoćnosti pripisivati situaciji s neugodnim šefom ili partnerom, korijeni i sama reakcija su dječji. I upravo zato je toliko zbunjujuće.
Zato su prve tri godine života jako bitne.
Nažalost (a ponekad možda i nasreću) vjerojatno ih se ne sjećaš.
Možda ne znaš je li bilo dovoljno sigurno, jesu li tvoje potrebe bile namirene. Je li se poštovao tvoj unutarnji ritam za hranu, spavanje, smirivanje ili ti je nametano izvana? Koliko si dobila zagrljaja kada je tebi trebalo, a koliko nesvjesnu poruku da je majci teško i previše.
Tako malo dijete zauvijek zapamti „ja sam previše“ i ta slika ostane zaleđena u tvojoj glavi kao filter kroz koji gledaš svijet i danas.
I ono što ti sigurno znaš je koliko je tvoj živčani sustav danas sklon stresu, frustraciji, strahu.
Je li dovoljno razumjeti?
U pionirskom razdoblju razvoja psihoterapije bilo je važno razumjeti, ali nisu postojali dovoljno efikasni alati kojima bi se poteškoće razriješile.
Upravo zato što prve tri godine, pa i kasnije, nisu razdoblje kada smo kognitivno razmišljali već osjećali i upijali sve poput spužve.
Ti možda i danas misliš: “Ne koristi mi ništa čak i kad znam kako je bilo. Meni treba konkretno rješenje za moje izazove danas.” I postoje cijeli pravci podrške psihi koji pronalaze konkretna rješenja na principu „ovdje i sada“ koji ne uključuju tvoje najdublje osjećaje.
Nažalost bez dubokog ulaska u korijene, ta rješenja su samo pomoćne štake. Ako si imala sreće i u prve tri godine dobila dovoljno, za tebe će takva rješenja možda biti zadovoljavajuća. Ali, ako nisi, problemi će se sigurno vraćati u obliku novih priča, novog groznog šefa i novih loših romantičnih veza.
Što znači „sada i ovdje“?
Rijetko tko od nas je stvarno prisutan samo ovdje i sada.
Primjerice, kad ti je taj šef uputio komentar ti si se osjetila kritiziranom. I možda su ti već krenule misli kako te ne poštuje i kako je bilo prije mjesec dana i godinu dana.
I strah u tebi počne tresti sve tvoje ranije strahove odbacivanja.
Nebitno je što ta sjećanja nisu prošla kroz tvoje misli sada, ona su u tvojem tijelu.
I možda se već plašiš što će ti reći sljedeći put kada ga vidiš.
Ako te u terapiji vratim upravo na ovdje i sada, na tvoja stisnuta prsa, na ramena koja nose teret svijeta, na emocije koje se bude i koje nastojiš ne pokazati, otvorit će se cijeli jedan svijet povreda i obrana.
Nažalost, taj svijet putuje s tobom i kao magnet te uvlači u emocionalni vrtlog.
Mozak taj vrtlog povezuje s tvojom najsvježijom pričom.
Onom o tom lošem šefu i što ti je i nije rekao.
No ako ne zastaneš i ne primijetiš što se događa upravo sada u cijelom tvojem biću, rješenje koje nađeš bit će samo površno. Jer upravo sada u tebi se događa emocionalni vrtlog koji te uvlači u stare senzacije i osjećaje.
Naravno možeš otići i razgovarati s tim šefom, ako ima smisla.
Možeš i promijeniti posao i šefa.
No doći će druge priče i drugi šefovi jer tvoja povreda putuje s tobom.
Priče tvojih predaka
U tvoje prve tri godine upijala si kao spužva.
Emocije, reakcije, vjerovanja ljudi koji su bili uz tebe. Naravno, nisi mogla razumjeti, ali mogla si osjetiti. I osjećala si sve.
Sve ono što su oni nosili na neki način dobila si i ti.
Nedavno je bio dan Svih svetih i pitala sam se koliko se uopće sjećamo naših predaka.
Znaš li priče tvojih prabaka i pradjedova?
To nije bitno samo zbog nostalgije, zahvalnosti i poštovanja.
To je bitno jer te oblikovalo na načine koje i ne razumiješ.
Primjerice, djed je bio alkoholičar koji nije brinuo o svojoj obitelji. Zapio bi plaću i žena i djeca nisu imali ni za grijanje ni za hranu. Majka je odrastala u tome. Rodila je djevojčicu koja nije bila izložena alkoholizmu, ali ta djevojčica danas kao žena ne može podnijeti miris alkohola.
Ovo ti se možda čini kao bezazleni primjer.
Manje bezazleno je kada u pričama i traumama naših predaka leže neki od skrivenih razloga zašto se ti danas ne možeš suprotstaviti šefu. Ili recimo imati dijete. Ili se plašiš romantične veze s pravim partnerom, onim kojeg bi zaista duboko i potpuno voljela.
A te priče su isto tako neosviješteni dio tvojeg emocionalnog vrtloga.
Istraživanje tvojih korijena
Ja volim potaknuti svoje klijentice da istraže svoje obiteljsko stablo.
Da saznaju dok još imaju koga pitati kako je bilo njihovim roditeljima, bakama i djedovima, prabakama i pradjedovima.
Tko je bio s kime dobar?
Što je njih obilježilo?
Primjerice za nekoga se možda pričalo da je odličan trgovac, netko drugi je bio bećar, netko je možda tragično preminuo.
Sve je to važno.
Jer kada sve staviš na papir polako će se pojavljivati obrisi obrazaca.
Ti obrasci, ti ljudi oblikovali su i tebe. Tvoj emocionalni kapacitet i tvoj živčani sustav.
Uz individualni rad ovakvo istraživanje može biti posebno zanimljivo i uz prisustvo drugih ljudi. Oni ti mogu zrcaliti sve te ljude iz tvoje prošlosti. To je posebno važno kada ih nisi imala prilike upoznati ili ne znaš ništa o njima.
Sve te nesvjesne informacije i dalje su pohranjene u tvojem polju i mogu doći do tebe kroz druge ljude u grupi u konstelacijskim postavkama. To je upravo i jedan od razloga zašto jednom godišnje organiziram grupni rad. Ove godine je to u Rogaškoj Slatini na trodnevnom retreatu “Korijeni Života”. Ako je ovaj tekst potaknuo tvoju znatiželju i osjećaš da jedno od preostala tri mjesta na retreatu tvoje, dobrodošla si. Detalje retreata možeš vidjeti ovdje.
Svoje pretke ne možeš promijeniti kao ni bazu koju si dobila kroz prve tri godine.
No svoju priču možeš, čak i ako činjenice ostanu iste, možeš je početi drugačije doživljavati. Nikada nije kasno osnažiti kapacitet našeg živčanog sustava i emocionalno se podržati iz odraslog dijela sebe.




Comments