NEDOSTAJE TI TVOJA SLOBODA?

Imaš li uopće luksuz razmišljati o slobodi?

Ili taj tihi pritisak u prsima samo potisneš.

Možda pomisliš, to će doći na red kada budeš imala više vremena.

Buntovnica s razlogom

Ja nisam bila ni svjesna koliko sam teško podnosila okvire tuđih očekivanja.

Na poslu sam prihvaćala sve što se od mene očekivalo, od zadanog radnog vremena do prekovremenih sati i vikenda. Nisam ništa puno propitivala niti se otvoreno bunila. Samo sam bila sretna kao dijete kada bih uzela slobodno popodne.

Mene nitko nije posebno nadgledao niti kontrolirao. Nisam doživljavala velike kritike, ali sam često osjećala unutarnji pritisak moranja i za to nesvjesno krivila druge. Jer činilo se da su ti drugi oni koji stalno nešto traže od mene.

Tada nisam mogla vidjeti gdje sam u svemu tome ja.

Danas znam da sam reagirala iz psihe djevojčice koja nije završila fazu odvajanja od roditelja. Ta faza autonomije je iznimno važna za sve nas. I baš na našim prostorima razvoj autonomije često zapinje. Nekako teško puštamo svoju djecu da odlete iz gnijezda. 

Ja sam svoju tinejdžersku borbu za autonomiju prenijela na posao, na nadređene, na autoritete. I nisam vidjela kako sputavam samu sebe sve dok te vanjske okvire nisam maknula.

Od sebe ne možeš pobjeći ni na pustom otoku

Kada napokon dođe to vrijeme s više vremena, shvatiš da vrijeme nikada ni nije bilo pravi problem. Vremena u danu ima uvijek isto, točno 24 sata za svakog od nas.

No unutarnji pritisak i strah da se zauzmeš za sebe putuju s tobom i na pusti otok. 

Možda ti se čini da je to strah za egzistenciju. Naravno da je taj dio važan, ali ispod njega mogu ležati i dublji strahovi: od samoće, od nepripadanja, od sumnje u svoje pravo na život.

Postoji onaj dio tebe koji želi živjeti nesputano, stvarati, radovati se, disati u potpunosti.

Ali postoji i onaj dio, najčešće prekopiranog (internaliziranog) roditelja, koji ima sto razloga zašto je to nemoguće.

Kroz svoju osobnu terapiju i kroz rad s klijenticama vidim kako nijedan od ta dva dijela nije odrasla osoba. Iako se ovaj internalizirani roditelj čini kao da ima dovoljno godina, kada se počneš pitati gdje si i kada naučila da se moraš pokoriti, vidjet ćeš da je to bilo prilično rano.

Dovoljno rano da u ta vjerovanja nisu ušle sve mogućnosti i vještine koje danas imaš, jer ih tada kao dijete niti nisi mogla imati.

Ali mogućnosti su uvijek tu. Na primjer: pregovarati za drugačije radno vrijeme, za online rad, za povišicu, ili možda prekvalifikacija i neki drugi posao.

Mogućnosti postoje no to ne znači da su lagane ili jeftine i da neće u nama izazvati strah.

Ali postoji velika razlika između osjećaja s kojim možemo biti i djelovati i osjećaja koji nas paralizira i nesvjesno sabotira. 

Sloboda nije automatski pilot

Sve dok ne počneš upoznavati sebe i sve te dijelove koji utječu na tvoja vjerovanja, emocije i djelovanja, vjerojatno razmišljaš o samoj jednoj vrsti slobode.

O slobodi OD nečega što ne želiš, dok je sloboda ZA tvoj život na čekanju.

I dok te kontroliraju nesvjesni mehanizmi moranja to je potpuno razumljivo, jer je tako morala tvoja majka ili tvoj otac, pa danas moraš i ti. A svjesno je to možda baš ono što želiš izbjeći pod svaku cijenu.

Zato je duboko unutarnje istraživanje sebe kroz osobnu terapiju za mene neprocjenjivo iskustvo. Jer uključuje i moja razmišljanja i emocije i vjerovanja i ono što sam pospremila pod tepih. Uključuje kapacitet da budem hrabra i prihvatim svoju odgovornost. To zapravo dođe prirodno s osobnim rastom i sloboda počinje sa svjesnošću izbora i mogućnosti.

I kada je teško. I kada me stišće u prsima i kada moj živčani sustav kaže "opasno je, nemoj". I tada.

Danas taj osjećaj straha prepoznajem i znam da mi nije neprijatelj, već neki maleni, neodrasli dio mene kojem je potrebna podrška i osjećaj sigurnosti. Danas to sama sebi mogu dati. I zahvaljujući tome, mogu pomoći svojim klijenticama da i one razviju taj kapacitet.

Kondorov let

Nedavno sam doživjela kondora u slobodnom letu.

Nije se plašio visina ni dubine kanjona, ni snage vjetra.

Nisu ga brinule ni fotke s mobitela ni ljudi koji su stajali natiskani s druge strane ograde ne bi li barem malo osjetili to što on ima.

On je jednostavno jedrio sa strujom vjetra, a ne protiv nje.

Taj kondor ne piše pjesme o slobodi i ne zove je dragocjenom, on ju jednostavno živi.

A ti? Što je za tebe sloboda i koliko je živiš?

Ako je ovo tvoja tema i osjećaš da je vrijeme za razgovor, javi mi se. Više o o tome možeš pronaći ovdje.