Plaćam benzin na pumpi. Odbijena mi je kartica zbog prekoračenja limita. Prvo master pa onda i visa. Prodavačica me brižno gleda dok vadim mobitel i objašnjavam kako nisam prekoračila mjesečni limit potrošnje, samo moram ispraviti limit transakcije. Otkada imam sve te opcije elektronskog bankarstva trudim se držati limite kartica na minimumu za slučaj krađe i slično. Problem je naravno kada zaboravim na to.
I tako razmišljam, gdje još imam limite u svome živote koje sam sama postavila i zaboravila na njih. Svi mi u banci života dobijemo maksimum vremena koji nam je dan. To je zadano, sva ostala ograničenja su naša. Neka smo sami postavili, a na neka smo pristali. Sjećam se fiksnog radnog vremena u firmi i osjećaja zarobljenosti. Kada bih si uzela pauzu, prošetala gradom, sjela na kavu, osjećala sam se kao puštena s lanca, svjesna koliko mi znače ti trenuci. Danas sama određujem svoje radno vrijeme, fleksibilna sam. No osjećaj nedostatka vremena se i dalje javlja kada moji prioriteti nisu najbolje posloženi.
Umnogome si pomažem sa dnevnim jutarnjim osmišljavanjem dana. Sjednem na stepenice svoje kuće, promatram zelenilo i sa bilježnicom i olovkom u ruci zapisujem sve što mi pada napamet. Od stvari koje treba napraviti do raznih ideja. Da, dobro ste pročitali, bilježnica i olovka. Osjećaj olovke u ruci daje mi nesputanost, jednostavnost, brzinu i mladenačku energiju. Meni je to ono što je nekima kava ili cigareta. Smiruje me, usmjeruje. Korisno i ugodno provodim vrijeme. Tek nakon toga dolazi elektronski kalendar, laptop, mobitel i ostala pomagala, ali ovaj jutarnji trenutak je samo moj. To neformalno, kreativno izdvojeno vrijeme omogućuje mi svaki dan razmotriti smjer u kojem idem i nove mogućnosti. Otkada to radim imam puno ideja, ponekad se budim s njima. Iako ih ne mogu sve ostvariti, mogu izabrati ono što mi se čini najbolje za taj dan.
Mogla bih o tome jutarnjem brainstormingu razmišljati kao o gubitku vremena. Pogotovo ako imam jutarnju obavezu i žurim se. No iskustvo je pokazalo upravo suprotno. Malo jutarnjeg plana čini čuda i ne samo da napravim više nego i sa jasnijim fokusom.
Kakvo tek čudo može stvoriti cijeli vikend posvećen kreativnom brainstormingu, promišljanju o svojem životu, o onome što želimo i kako se fokusirati na ono što nam je istinski važno? Iz osobnog iskustva znam da je to neprocjenjivo. Što nam stoji na putu da si to i omogućimo?
Vjerujem da je za svakog od nas odgovor drugačiji. Obaveze, financije, vrijeme, neodlučnost i posljedično propuštene prilike. No sjetite se osim onog ultimativnog ograničenja vremena koje nam je dano u ovom životu sve drugo su naši limiti. Pristali smo na njih, možda ih sami postavili, možda smo to zaboravili, a sve one nove ideje i mogućnosti čuče iza vrata naše zatvorene fleksibilnosti.
„SIMPLICITY“ retreat je upravo prilika za takav vikend na kojem imate priliku posvetiti vrijeme sebi i otpuštanju ograničenja koji vam više nisu korisna, koja sprečavaju da živite punim plućima, onako kako želite. Napravite prvi korak, otpustite ograničenje ne mogu, ne stignem, nisam sigurna/siguran i rezervirajte svoje mjesto.