Kada me moj dobar prijatelj i kolega Igor Kuhar pozvao na radionicu žeravice, odlučila sam prijaviti se. Do tog trenutka sam uvijek odbijala takve prilike jer sam smatrala da je to ekstremno i nepotrebno. No ovaj puta sam odlučila dati priliku drugačijem, hrabrom razmišljanju. Pa onda, žeravica.
Što je Hrabro Razmišljanje?
Ono dolazi iz razumijevanja da naše najdublje vizije nisu unutar naše uobičajene zone ugode. Kako to znamo? Da jesu, već bi ih ostvarili. Uobičajeno razmišljanje daje nam uobičajene rezultate, one koje uvijek dobivamo.
Formula je vrlo jednostavna: naše dominantne misli utječu na naše emocije, naše dominantne emocije utječu na naše djelovanje i naše djelovanje nam donosi rezultate.
Dala sam si priliku da dođem na radionicu, uživam u vatri i kada dođe trenutak prelaska preko žeravice, dozvolu da odlučim hoću li prohodati ili ne u tom trenutku. Oslobodila sam se pritiska i bilo kakvog moranja. Bilo je zanimljivo čuti razloge za hodanje preko žeravice od drugih ljudi. Svi su imali svoje ciljeve i vizije, nešto što žele imati, biti ili činiti i upotrijebili žeravicu kao dodatni energetski i psihički poticaj.
Za mene je to iskustvo nečega što nisam nikada prije pokušala, suočavanje sa strahom, suočavanje sa uobičajenim vjerovanjem o tome što je moguće, dok sam snažno držala svoju namjeru i jednostavno zakoračila i prehodala. Svi ljudi na radionici su to večer prehodali preko žeravice uključujući i Nou, Igorovu kćer od 9 godina. Pri čemu su svi ljudi osim organizatora bili prvi put na takvoj radionici.
Je li peklo? Malo da, na nekoliko mjesta. Nisam se opekla i slijedeći dan moja su stopala bila kao nova.
Tek sam slijedeće jutro shvatila što mi je donijelo to iskustvo. Dok sam razmatrala mogućnost
jednog javnog govora, osjetila sam nelagodu i strah. Isti tren i bez moje svjesne namjere pojavila se slika kako stojim ispred žeravice i odlučujem se zakoračiti.
To iskustvo sada je zabilježeno u mojoj staničnoj memoriji i mogu ga prizvati kada mi je potrebna motivacija. Događaji takvog intenziteta, jednom proživljeni, postaju utjelovljeni i možemo ih svjesno iskoristiti ne samo kako bi naučili više o svojim stvarnim mogućnostima već ih možemo i voljno upotrijebiti. Svi znamo kako pomisao na našu omiljenu hranu stvara slinu u ustima iako hrana nije tamo. Zapamćena veza između podražaja i reakcije. Misao je podražaj. Prisjećajući se osnažujućeg sjećanja vraćamo se u vibraciju i osjećaj unutarnjeg - DA, ja to mogu. To je most koji sam već jednom prešla i prelazim ga ponovno. To su krila koja možemo upotrijebiti kada su nam potrebna.
Hodanje preko žeravice jedan od načina da iskustveno potvrdimo kako smo sposobni postići daleko više od onoga što znamo ili vjerujemo o sebi.
Kada se radi o nečemu što nismo nikada prije napravili ili nečemu što je uvijek izazov, bilo da se radi o poslovnom ili osobnom pothvatu, pitanje je isto - usuđujete li se preći preko prepreke da bi ostvarili ono što biste voljeli?
Kada imamo podršku, mentora, nekoga tko je to učinio prije nas, pokazao nam da je moguće, nekoga tko nas čeka s druge strane i vjeruje u nas, zna naše mogućnosti, daleko je lakše. Vrlo sam zahvalna svom prijatelju Igoru Kuharu koji me pozvao na ovu radionicu i koji je čekao s druge strane žeravice kao i cijeloj grupi za držanje prostora svakome od nas baš kao pravi tim.