Nekoliko lasta ne čini proljeće. Loša iskustva ne moraju odrediti tvoj život ni perfekcionizam.

Sramiš se jer negdje duboko misliš da si ti kriva.

Taj otkaz, taj razvod, taj neuspjeh se ne bi dogodili da si ti bila drugačija. Jer uspješna, odrasla žena – trebala bi znati bolje.

I ne želiš nikome pokazati svoj sram. Napravit ćeš sve da dokažeš da možeš i vrijediš. Ali to neće izbrisati tvoje bolne osjećaje.

Dobro te razumijem. Jer sama sam prošla takva iskustva.

Odustajanje pod prividom mira

To što ne želiš da itko vidi – često znači da ni ti ne želiš vidjeti.

Jer ako vidiš, morala bi nešto s tim učiniti.

A istina je... ne znaš što.

Ivana je probala sve što je mogla sama – online coaching, knjige, razgovore s prijateljicama. Probala je i jednostavno prihvatiti.

Naizgled zrelo. Naizgled mirno. I najbolja opcija u trenutku uznemirenosti.

Jer možda ju je baš to „prihvaćanje“ nekoć spasilo.

Ali danas joj više ne pomaže.

Shvatila je da joj donosi samo privremeno olakšanje i lažan mir. I da ispod tog „prihvaćanja“ ključa ocean koji pokušava zadržati pod poklopcem.

Perfekcionizam kao zaštita

Perfekcionist djeluje stabilno, organizirano i ima sve pod kontrolom. U sve se razumije, sve zna objasniti i o svemu ima svijest.

Na površini.

Ispod površine – kaos koji ne smije dopustiti.

Kao ni “dovoljno dobro” odrađene poslove.

Uvijek postoji još nešto što treba popraviti.

Ne zato što to stvarno treba, nego zato što potisnuti sram ne dopušta drugačije.

Dok je zaokupljen usavršavanjem, Perfekcionist ne mora osjećati ono drugo – bol, tugu, ranjivost.

A „prihvaćanje“ se čini kao savršena kruna svega.

To je sofisticirani način da se osjeti sigurnije. I da nikada ne dotakne svoju ranjivost.

Kada si dopustiš pogledati svoje reakcije, svoje tijelo, svoju istinu – primijetit ćeš da nisi mirna. Zapravo si u grču. I nosiš teret svijeta na svojim leđima.

Dok izvana djeluješ mirno, iznutra si zapravo smrznuta.

Što još je moguće

Nijedna zaštita neće popustiti dok ne naučimo stvoriti osjećaj sigurnosti na drugi način.

Perfekcionizam ti je donio mnogo.

Naučila si kako biti odgovorna, predana, usklađena s visokim standardima. Zahvaljujući njemu znaš se organizirati, nositi s izazovima i izdržati pod pritiskom.

No zahvaljujući njemu taj pritisak može postati previše.

Ivana je kroz terapiju polako upoznavala mehanizme svoje Perfkecionistice. Prvo je uvidjela da to nije njezin odrasli dio, kako je do tada mislila, nego mala prestrašena djevojčica od otprilike pet godina.

Kroz percepciju tijela polako ju je dovela u sada i ovdje. I stvorila za nju – i za sebe – novi, sigurniji prostor. Tu je mogla započeti promjena.

Kontrola više nije moranje, nego alat kojim može upravljati.

Sve vještine koje je razvila zahvaljujući perfekcionizmu više nisu oružje za dokazivanje, nego njezine kvalitete.

Počela je sebi dopuštati vrijeme za odmor i mir. Bez potrebe da stalno nešto radi i svake sekunde dokazuje vrijednost svog postojanja.

Prisutna. I blaga prema sebi.

Što može biti sljedeći korak

Jesi li u ovim riječima prepoznala i neka svoja ponašanja? Možda bi i ti voljela iskusiti mir koji ne moraš opravdavati. U kojem ne moraš ništa dokazivati, već jednostavno biti prisutna u sebi.

Terapeutski retreat Oaza Unutarnjeg Mira prilika je upravo za to. Istražit ćemo kako prepoznati svoje unutarnje zaštitnike i pretvoriti ih u saveznike. Kako graditi osjećaj sigurnosti kroz tijelo i prisutnost. Kako biti biti u istinskom prihvaćanju.

Grupa je mala i intimna zbog dubine terapeutskog rada. I ostalo je još nekoliko slobodnih mjesta. Ako te zove, pridruži nam se.

Ovaj retreat mogao bi biti tvoj korak u drugačije prihvaćanje sebe.